Djeca rastu, a roditelji uče: što tolerirati, a kada reći odlučno „ne“

Posljednje desetljeće obilježeno je neizvjesnošću – od elementarnih nepogoda, pandemije, ekonomskih teškoća do ratova – a sve to duboko proživljava generacija rođena oko 2000. godine i kasnije. U takvom okruženju raste rizik od problema u ponašanju, osobito ako izostane pravovremena i strukturirana podrška obitelji i društva. Zato je važno upoznati generaciju Z – mlade koji nikada nisu iskusili život bez društvenih mreža. One snažno utječu na njih, oblikuju njihove odnose i umanjuju doživljaj stvarne povezanosti. U kombinaciji s izazovima adolescencije, kada tragaju za identitetom i prihvaćanjem, to može dovesti do nesporazuma s odraslima i osjećaja neprihvaćenosti. Važno je stoga prihvatiti ih, približiti im se i pomoći im u odrastanju. Naime, pod utjecajem društvenih mreža, neprilagođenih kompetencija roditelja, pa i odgovora društva na njihove potrebe, mladi često gube osjećaj sigurnosti, što utječe na njihovo mentalno zdravlje, pojavu depresije, usamljivanja, socijalne isključenosti, patnje i samoozljeđivanja.

Navike tinejdžera – što ne bismo trebali tolerirati?

Tinejdžeri kao i odrasli imaju određene interese, izazove i navike. Pojačan interes za glazbu, sport, socijalne kontakte, igranje igrica, uređivanje i sl. s jedne strane, a s druge nedosljednost u izvršavanju obveza ili druga neprimjerena ponašanja koja su povremena, često uzrujaju ili zabrinu roditelje. Ako roditelj tada nema razumijevanja za specifična ponašanja u adolescenciji ili osjeća preveliku zabrinutost, izricanjem strogih kazni, zabranama, ulaženjem u otvorene sukobe, pokazivanjem razočarenja i odbacivanjem djeteta zbog nezahvalnosti prema roditelju – lako može narušiti međusobno povjerenje i pogoršati međusobne odnose.

S druge strane, postoje i navike koje zahtijevaju odrješito „ne“, a to je maloljetnička konzumacija alkohola. Kod manjeg broja roditelja maloljetnička konzumacija alkohola ne predstavlja ponašanje koje može ugroziti njihovo psihofizičko zdravlje. No, kada se rano tolerira konzumacija alkohola, to označava „zeleno svjetlo“ za mladu osobu i može biti temelj ovisničkih ponašanja.

Mladi tijekom adolescencije teže dokazivanju, traže uzbuđenja, prividno osjećaju neranjivost i imaju stav da im se ništa ne može dogoditi. Razmišljanje im je usmjereno na sadašnjost i zbog toga čine tipične kognitivne pogreške. Neki bezazleni rođendan prijatelja bez nazočnosti roditelja, izlazak s vršnjacima sklonima rizicima i traženje uzbuđenja uvijek donose mogućnost da se mlada osoba povede za društvom te u želji da se osjeća prihvaćeno, pristane na konzumaciju.

Važno je prepoznati kada dijete dođe u kontakt s alkoholom, iako neki roditelji to doživljavaju kao uobičajeni dio odrastanja, prisjećajući se vlastitih iskustava koja su završila bez posljedica. Pri tome zaboravljaju da su vremena drugačija i da su vršnjački odnosi površni i usmjereni na uspoređivanje i negativno solidariziranje kako bi ispali „cool“ i „face“.

Nadzor i podrška

Važno je da roditelji budu svjesni i pažljivo prate ponašanje svog djeteta kako bi na vrijeme uočili moguće promjene — poput naglog prekida prijateljstava, povlačenja iz društva ili drugih znakova koji bi mogli ukazivati na konzumaciju sredstava ovisnosti. Utjecaj alkohola na mladu osobu može biti vidljiv već i nakon konzumiranja manjih količina, a roditeljska prisutnost često pomaže da se takve situacije primijete i adekvatno reagira.

Roditelj je ujedno i trener, i učitelj svome djetetu, a u ranoj dobi moguće je pažljivim i pozitivnim odgojem ostvariti značajne promjene. Važno je s djecom razgovarati, objašnjavati, biti dosljedan i postavljati jasne granice prihvatljivog ponašanja. Kad se pojave rizična ponašanja, poput konzumacije alkohola, najbolje je ne reagirati odbacivanjem, prijetnjama ili fizičkim kažnjavanjem, nego jasno pokazati što nije prihvatljivo te pružiti podršku, razumijevanje i optimizam, uz vjeru u djetetovu mogućnost da promijeni ponašanje.

Roditelji u odgoju moraju biti više optimistični, a manje kritični i pesimistični. Trebaju znati da djeca mogu ispraviti ponašanje iz neprihvatljiva u prihvatljiva. Prisutni, zainteresirani i optimistični roditelji situacije u kojima je dijete konzumiralo alkohol, objasne mu tako da se dijete nakon toga osjeća dobro, a ne posramljeno, poniženo ili nezahvalno.

Iz iskustva u radu s djecom u riziku, mogu reći da, nažalost, određen postotak nezainteresiranih roditelja, rigidnih ili popustljivih roditelja stvara nepovoljne uvjete odrastanja, u kojima se djeca osjećaju nevoljena ili zaštićena na način da nisu ni za što krivi, već roditelj krivnju nalazi u drugima. Na taj način dijete ne može preuzeti odgovornost za svoje ponašanje niti se nositi s posljedicama.

Kakva ponašanja možemo tolerirati?

Ponekad nerazumijevanjem odrastanja djece, roditelji neka ponašanja smatraju neprihvatljivima i kažnjavaju djecu. No, postoje navike tinejdžera koje, kao i kod odraslih, možemo tolerirati. Slušanje glazbe, predugo spremanje pred ogledalom, maštanje ili kašnjenje s kućnim obvezama – tipična su ponašanja u razvoju i zaslužuju razumijevanje.

Ako djeca i mladi pokazuju veliki interes za slušanje glazbe, često uče uz glazbu, imaju slušalice po kući ili u vanjskim uvjetima, trebamo znati da je glazba poticajna, stvara pozitivne emocije i ugodu i mnogoj djeci pomaže u prevladavanju poteškoća. Prema nekim istraživanjima današnja djeca mogu učiti slušajući glazbu ili izvršavati neke obveze, a da to ne naruši njihovu učinkovitost. Ujedno, nikada ne znamo u kojem će ih smjeru ta posvećenost glazbi odvesti – možda nekim sadržajima i interesima kasnije u životu.

Jednako tako, neka djeca pokazuju veliki interes za sport. Ponekad, kada im se čini da sportske aktivnosti otežavaju savladavanje školskih obaveza, roditelji to mogu doživjeti kao nepotrebno u životu djeteta. Zbog toga im ponekad zabrane treninge ili im uskraćuju odlazak na utakmice, često uz prigovore da njihov sportski interes nije prihvatljiv jer se od njih očekuju dobri akademski rezultati, pa ih u nekim slučajevima i ispisuju iz sportskih aktivnosti.

Treba uzeti u obzir da se u sportu djeca nauče boriti, tražiti rješenja, prihvaćati neuspjehe, veseliti se uspjehu. Sport im omogućava učenje timskog rada, postizanje zajedničkog cilja i druženje s vršnjacima provođenjem strukturiranog slobodnog vremena. To je dobar razlog da to toleriramo i nađemo ravnotežu u izvršavanju školskih obveza i odlazaka na sport.

U tinejdžerskoj dobi naglašena je i potreba za uređivanjem, briga za izgledom i oblačenjem, frizurom. Mladi nerijetko puno vremena provode u kupaonici, pred ogledalom i imaju potrebu veće kupovine odjeće i obuće. To je razdoblje kada postaju svjesni svojeg izgleda, kada se povećava interes za drugi spol, kada se žele istaknuti svojim stilom uređivanja ili čak pokazati pripadnost vršnjačkim skupinama istih interesa. Neka djeca u toj dobi počinju i pokazivati talente za crtanjem, modom, šivanjem, šminkanjem ili dizajniranjem, što neke od njih može usmjeriti i prema umjetničkim izražavanjima i školovanju. To je prirodan razlog zbog kojeg je važno pokazati razumijevanje i podršku prema tim interesima.

Roditelje može dodatno zabrinuti kada primijete da njihovo dijete često mašta i teško održava koncentraciju. Situacije u kojima se od djeteta traži da se posveti nečemu mogu ih ponekad frustrirati jer dijete često ponavlja ista pitanja i traži dodatna pojašnjenja. Važno je prepoznati takva ponašanja i imati razumijevanja jer su nerijetko posljedica djetetove nezrelosti.

Tolerancija prema povremenom manjku angažmana u obavljanju kućnih obveza, poput pospremanja sobe, pomaganja u kuhinji ili odlaska u trgovinu, je preporučljiva. Tinejdžeri su u tom razdoblju često usmjereni na sebe i svoje potrebe, ponekad smatraju da su dodatne aktivnosti opterećenje, zbog čega se suprotstavljaju ili izbjegavaju te obveze. No, u toj dobi radne navike još se razvijaju i nisu uvijek dosljedni – to je proces učenja. Možemo ih pitati zašto neki zadatak nije izvršen i smireno im ponuditi kraće vrijeme da ga ipak obave.

Što učiniti kada ne odgovaraju na naše poruke?

Roditelji ponekad mogu biti zabrinuti ili nestrpljivi kada im djeca ne odgovore na poruke ili pozive. Često se prvo pojavi osjećaj ljutnje, ali i brige je li se nešto dogodilo, posebno ako dijete duže vrijeme ne reagira.

Tinejdžeri se u takvim trenucima često nalaze u društvu vršnjaka i može im biti neugodno javiti se kako ne bi bili predmet zadirkivanja. Neodgovaranjem na poruke oni na neki način pokazuju kontrolu nad situacijom jer u tom trenutku nisu u neposrednoj blizini roditelja koji očekuje brzi odgovor. Takve navike, u određenoj mjeri, može biti korisno razumjeti i tolerirati, budući da su tinejdžeri možda zauzeti ugodnim društvom, zabavljaju se ili jednostavno nisu odmah primijetili poruku.

Važne su toplina i nadzor

Roditeljski odgoj moguće je opisati dvjema dimenzijama: roditeljskom toplinom i nadzorom. Svaki bi roditelj trebao hvaljenjem, davanjem komplimenata, upućivanjem lijepih riječi pokazati djetetu da ga prihvaća i da je voljeno. Nerazumijevanje, agresivan stav prema djetetu te zanemarivanje djetetovih potreba ostavlja negativne posljedice na razvoj djeteta i na odnos dijete – roditelj. Neke navike roditelj mora tolerirati jer je dijete u procesu učenja i odrastanja i na tom putu ima poteškoća. No određena rizična ponašanja, poput maloljetničke konzumacije alkohola, ne smijemo i ne možemo tolerirati – želimo li djetetu omogućiti sigurno odrastanje i sretnije djetinjstvo.

„Poticajne riječi mame i tate su kao prekidači za svjetlo. Dati djetetu poticaj u pravom trenutku života je kao upaliti svjetlo u sobi prepunoj mogućnosti.“ Gary Smalley

___________________________________________________________________________

Tekst u cijelosti preuzet sa Uključi savjest | HGK — Saznaj Više